Odakle su pojedine riječi došle i koja sve značenja imaju? Mnogima od njih pravilno se služimo, no kada nas netko upita što znače – ne znamo odgovor.
Zašto se nekih hrvatskih riječi sramimo (npr. zahoda), druge pak izbacujemo bez milosti (drug i drugarica), neke preskačemo i pravimo se da ne postoje (npr. glagol žderati, pa umjesto mesoždera imamo mesojeda, ali umjesto ljudoždera nemamo ljudojeda)?
Odakle potječu i kako su nastali nazivi pojedinih jela, tkanina, odjevnih predmeta ili mjesta, npr. Sirivalja?
Zašto umjesto hrvatske abecede volimo upotrebljavati englesku, pa tako umjesto Pe Te Es Pe govorimo Pi Ti Es Pi, ali ipak ne kažemo dabl ju si za WC?
Kako je jedan ravnatelj zbornicu proglasio vijećnicom, a umjesto domaćih zadaća djeca trebaju pisati domaće uratke (pritom nitko ne vodi računa o tome da riječ uradak znači nešto već napravljeno).

Puna su nam usta hrvatstva, ali iz njih često izlazi sve prije negoli hrvatski jezik. U tome svoju ulogu imaju i mediji – televizija, radio i novine. U punoj Vreći gluposti našlo se svakojakih grešaka skupljenih iz dnevnih novina, a kreću se od + do - neizmjerno (Široki brijeg umjesto Široki Brijeg, što svaki pučkoškolac u četvrtom razredu mora znati, Tayland – umjesto Tajland, Zurichki zoološki vrt (!!), Bugar umjesto Bugarin, novina umjesto novine i niz drugih primjera).

Tag: jezik . knjiga . kultura . profil . profil megastore . zagreb