Ekologija bi mogla biti izvorna mrežna znanost, još od kad je Darwin zaključio Porijeklo vrsta opisom zamršenog i raznolikog međudjelovanja vrsta unutar kojeg je život evoluirao. Put k ostvarenju ekologije kao mrežne znanosti bio je potom napušten u korist redukcionizma s jedne strane, i spoznaje kako je velikim kompleksnim mrežama teško ostati stabilnima s druge. Sinteza podataka o više vrsta iz različitih staništa omogućila je ekolozima razumijevanje opće arhitekture ekoloških mreža, a sinteza više istraživanja interakcija između dvaju vrsta razumijevanje povezanosti bihevioralnih nelinearnosti i funkcionalnih odgovora. Ovo povezivanje strukturalnih i funkcionalnih komponenata, u velikoj mjeri potpomognuto napretkom u nelinearnoj matematici i računskoj moći, dalo je nove temelje prikupljanju i organiziranju informacija potrebnih za razumijevanje i predviđanje ponašanja ekosustava. Na tim temeljima ekolozi danas dalje grade.

Raznolikost, kompleksnost i biologija ekosustava predstavljaju velik izazov, a ekolozima su danas na raspolaganju naprednija sredstva za njihovo razumijevanje. Ovo predavanje opisat će spoj osnovnih ekoloških i informacijskih znanosti koji bi mogao, koristeći senzore i komunikacijske mreže, napokon uzdići ekologiju na razinu razumijevanja i predviđanja koju su postigle druge fizikalne i biološke znanosti.

Neo Martinez je voditelj Pacifičkog laboratorija za ekoinformatiku i računalnu ekologiju te vanjski predavač Odsjeka za energiju i prirodne resurse sveučilišta Berkeley, na kojem je doktorirao 1991. godine. Vodeći je svjetski istraživač u polju hranidbenih mreža, a proučava i posljedice katastrofičnih gubitaka bioraznolikosti. Predaje teoretsku ekologiju i ekologiju slatkih voda, te filozofiju i sociologiju znanosti.

Predavanje se održava na zagebačkom PMF-u, odsjek za biologiju, Roosveltov trg 6 s početkom u 18:30.

Tag: caternetics . ekologija . informatika . kultura . multimedijalni institut . neo martinez . pmf . predavanje . zagreb . znanje