Povodom 59. godišnjice osnutka ULUPUH pod pokroviteljstvom Skupštine Grada Zagreba i predsjednika Skupštine Borisa Šprema dodjeljuje Veliku nagradu ULUPUH-a za životno djelo, Nagradu za najbolju izložbu u 2009. godini te, ove godine po prvi puta, Nagradu za najboljeg mladog umjetnika.
Velika nagrada za životno djelo dodijeljena je fotografu Nikoli (Nini) Vraniću, nagrada za najbolju izložbu u 2009. godini izložbi 43. zagrebački salon / primijenjene umjetnosti i dizajn, dok je nagradu za najboljeg mladog umjetnika dobio Zdenko Bašić.
ULUPUH-ovo godišnje priznanje za poseban doprinos ugledu udruge uručiti će se ilustratoru Tomislavu Zlatiću, članu ULUPUH-ove Sekcije za ilustraciju, karikaturu, strip, primijenjeno slikarstvo i animirani film, za njegov izniman angažman na pripremi Festivala ilustracije u Fužinama u lipnju ove godine.
Počasnim članovima ULUPUH-a proglašeni su Vesna Jurić-Bulatović, doravnateljica MUO i voditeljica marketinga, Marina Bagarić, kustosica za keramiku u MUO, Branko Franceschi, ravnatelj HDLU-a te Stanko Abadžić, fotograf.
Nikola (Nino) Vranić (rođen 1933. godine u Bileći, BIH) obilježava ove godine pet desetljeća kontinuiranog bavljenja fotografijom (od 1949. godine). Gotovo čitav svoj radni vijek (od 1954. do 1989. godine) bio je zaposlen kao fotograf Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, gdje je stvorio impozantan opus dokumentarnih fotografija na visokoj umjetničkoj razini, a koje danas “ostaju trajnim kulturnim dobrom i nemjerljiva su vrijednost za brojne programe obnove i istraživanja spomeničke baštine.” (mr.sc. Branka Šulc, ravnateljica Uprave za kulturni razvitak Ministarstva kulture RH). Odlaskom iz Zavoda djeluje kao samostalni umjetnik te izlaže na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja mnoga priznanja i nagrade (odlikovan je Redom Danice hrvatske te počasnim zvanjem EFIAP-a). Ovom mu prigodom njegovo strukovno udruženje ULUPUH, kojega je članom od 1963. godine, dodjeljuje Nagradu za životno djelo, za njegov dokumentaristički, kao i umjetnički opus kojim je suvereno dokazao kako razlike između “primijenjene” i “umjetničke” fotografije u rukama vrsnih stvaralaca postaju tek pitanje nominalne prirode.